Psychoactive

Released: 1. decembar 2000.

“Psychoactive” je prvi album benda BY-PASS.

Sa tog albuma, koji je dobio veoma dobre kritike, kako kod nas (Bane Lokner i drugi) tako i u svetu (recenzije u Americi, Italiji i Portugalu), izdvojila su se tri singla (“Odlazi”, “Kasno je”, “Sjaj”) za koja su urađeni i spotovi, od kojih je svaki bio u vrhu tadašnjih rok top lista (“Dodatno ubrzanje”), a dve pesme su bile proglašene za hit nedelje “Radija 202”.

Album je objavljen za izdavačku kuću ITMM.

Tekstovi pesama

Mesija

beskrajno se provlačim
kroz predgrađa ništavila
krijem svoju ikonu
od polutamnih sećanja

svoju senku pretapam
da skinem gordost s očiju
gorke duše smeju se
kroz slivnik pakla protiču

iznad površine
ja sam talas, ja sam bol
ja hladan čekam
ovde dole, ispod …
zemlje

u očajnome logoru
svesti kidam utrobu
mučim se kroz vekove
dok razum briše godine

bol je moja istina.

Na vrh strane

Izgubljen

šta sad kada vreme stane
šta sad kad se sruši sve
šta kad za tebe i mene ništa ne ostane
šta sad kad se svetla gase
kad nevolja pred vratima je
šta sad kada nema nikog da zajedno delimo sne

izgubljen od strane boga
ja molim za milost,
molim za povratak,
jer ja sam ostavljen
u tuđem košmaru,
gde ja preživljavam svaki dan

čemu lažna obećanja
čemu lažna nadanja
misliš da možemo pobeći od nevinih stradanja
živiš u oblacima nade
spusti se malo na zemlju
iskoristi svaki trenutak;
kada prođe ovo sve, ništa neće biti kako bilo je …

Na vrh strane

Gorim u magli

zora je u meni
zora je u meni
kako gordo zvuči sad
kad zora je u meni
zora je u meni
zora je u meni
al’ šta to vredi kada znam
da sada vidim suštinu i sebe kako

gorim u magli
gorim u magli
nikako da shvatim
da gorim u magli
skriven u samoći
ližem svoje rane
skloni me od vatre
daj mi znak …

pričam sam sa sobom
jer sebe jedino znam
i kujem štit od sećanja
da bih sačuvao san
u slomljenom ogledalu
vidim tvoje lice
al’ traganje za istinom
već dugo ne vodi nikud

sumoran čekam poslednji krah
svestan da dišem poslednji put
gorim u magli slađoj od sna
samo tražim svoju volju da isplivam iz vihora …

… daj mi znak …

Na vrh strane

Kasno je

kada razmislim malo bolje,
da li želim da pretočim poraz u smeh ?
da zamislim sebe u kavezu
gde radost je neverna svakom od nas …

ako poželiš da zaboraviš
na bol, na strah,
na ono što čoveka odvaja od životinja,
reci mi – šta ti preostaje ?

strah je moja slika
moj san sumoran
realnost je večna u očima
dok gledaju zalazak

poverenje je zamka istine
znam da budim se
znam da kasno je

znam da kasno je …

Na vrh strane

Odlazi

prolazi još jedan dan
iz koga niko ne želi nešto više
ništa, baš ništa se ne menja na bolje
ne nazire se sunce posle kiše
svi očekuju da baš ja rešim
misteriju ovog sveta
praznina uma im ne dozvoljava
da shvate neke stvari, zato svakom kažem :

odlazi
zauvek
odlazi
zauvek …

umorni starac prolazi kraj mene,
kaže : “video sam kraj sveta;
pomozi mi jer ne znam šta da radim,
a i ti ćeš biti laka meta !”
glas mu drhti, pogled mu je bled
al’ znam da ipak on još uvek se nada
u meni vidi jedini spas
i zato, kad čujem mu glas, sve što mogu da kažem je

odlazi
zauvek
odlazi
zauvek …

jasamprokletosamjasamprokletosamjasamprokletosamjasamprokletosam
jasamprokletosamjasamprokletosamjasamprokletosam …

sam sam !
sam, sam …

odlazi !

zauvek !

Na vrh strane

Ostajem

umoran sam
umoran od čekanja
pitanja su brojna
odgovora nigde nema
želiš li da ćutim
želiš li da kažem divnu stvar
da sve će biti dobro
da mi smo jedan savršen par

ostajem, da protiv svih bijem bitku
za poslednje svoje sne
ostajem, mada znam da sam sam
i da ne volim tvoj smeh
kad sam stalno usamljen
kada ništa me ne zanima
kad te gubim zauvek …

tamne poput srebra
stvari koje su nam značile
posmatramo nemo
sveće koje su izgorele
želiš li da odem
želiš li da kažem sve što znam
želiš li da zaborav
u svoje krilo primi naš kraj

ostajem, da protiv svih bijem bitku
za poslednje svoje sne
ostajem, mada znam da sam sam
I da ne volim tvoj smeh
kad sam stalno usamljen
kada ništa me ne zanima
kad te gubim zauvek …
… kada kiše ne prestaju
kada uspomene naviru
kad je kraj u tvojim očima
kad te gubim zauvek …

Na vrh strane

Uljez

ja imam nešto što nije moje
ja imam nešto, nešto što raste u meni
svakim danom sve veće je i veće
svakim danom moje vreme ističe
izmiče
gubim se …
… tonem

u meni raste tamni cvet sudbine
redovno ga zalivam svojom krvlju
on to zna da ceni, on to zna da poštuje,
ali kada dođe čas – biću ja
izbrisan
uklonjen
zauvek

vodi me u svoje odaje
uzmi me u svoje naručje
primi me pod svoje okrilje
uzmi me, jer ja se predajem …

… jer ja znam svoj kraj …

Na vrh strane

ilsimenmat

ilsimenmatejovtuketinemu

sada …

Na vrh strane

Tražim te

kad maskirani lik iza kulise prođe
tad ja stavljam sunce u okove
tad zaustavljam jesen i imam snage za osmeh
osmeh koji je bedan ali je samo moj

znam odakle si, znam kuda ideš
ti ne znaš ko sam ja, – ne znam to ni sam
ja ližem strahotu sa tvoga mermernog čela
u magli ostvarenja tvoj lik je jedino svetlo …

tražim te,
tražim te po pepelu …

tamo gde svetlost prestaje
tamo gde radost nestaje
ja tražim te …
tamo gde iskra počiva
tamo gde sve se zatvara
ja tražim te …

ja sam večita uspomena.

Na vrh strane

Preko crte

sad kroz sumrak svojim putem hodaš
svesna si da nebo nema čitav dan za tebe
polako dolaziš do raskršća
gde je tvoja slika jedina
u magli iznad ambisa
na čijem dnu te on čeka

zar nisi želela kraj
sad više nema osmeha
na tvom licu je grč
sudbina čeka na tvoj krik

sve što možeš biti jeste prah
rasut po crnom svodu gde vrisak večnosti ne zna za sjaj
znala si da je poraz oko tebe
da, gde god da kreneš, čeka te surovi dah
– dah smrti koji vreba
koji ne pravi pitanje da li si spremna

sada pred tobom je bol
strah od nepoznatog
želiš da se vratiš na start
iako cilj si prešla

znam da čujem te
kako zoveš me
nemoćan sam
da ti pomognem …

Na vrh strane

Sjaj

nošen dahom vetrova
plutam besciljno očekujući kraj
ništa me ne zanima
ništa ne treba da znam

krvav raj je oko nas
krvav kao nikada do sad
smeh je mrtva priroda
ništa se ne dešava

sjaj u meni je ono što me otvara
sjaj u meni ne prestaje da vodi me
iz tame čujem kako doziva moje ime
poslednji put …

čekam ruku koje nema
da mi put moj pokaže
čekam ruku koje nema
čekam, ipak nadam se …

… na korak od zaborava …

sve što znam je samo lažna senka.

Na vrh strane