“Pustinjom” je ultimativno gitarsko izdanje sa tekstovima na maternjem jeziku jedne od najvećih tajni domaće muzičke scene.
Sveže i unikatno viđenje različitih savremenih rock i heavy metal podžanrova koje svojim iskrenim i srčanim pristupom razoružava slušaoca.
“Vodič kroz surov, ali neizbežan deo života, kako za nas koji smo ga napravili, tako i za one koji će ga samo slušati”, kaže o albumu Ana Deanović, basistkinja benda By-Pass.
“Pustinjom” sadrži 58 minuta kompetentne i posvećene svirke spakovane u 11 pesama. Snimljen je u studijima “Underground” (Novi Beograd) i “3×2” (Pančevo), a produkciju potpisuju Vladimir Zdravković i Marko Jovanović Arthur, dok je za postprodukciju i mastering bio zadužen Geoff Pesche iz čuvenog Abbey Road studija u Londonu.
Album je objavljen za izdavačku kuću Multimedia Music.
Album je dostupan i u digitalnom obliku preko online servisa širom sveta:
Tekstovi pesama
Ništa nije večno
ništa nije večno
ništa nije kao pre
godine su prošle
oči se otvorile
izbledelih lica
saznajemo istinu
ako se po jutru dan poznaje …
želim da podne zauvek traje
osećam po prvi put da se nešto menja
da li na bolje – vreme će pokazati
želim da
verujem
ništa nije večno
ništa nije večno
ništa nije večno
ništa.
Kineska
još pronalazim ostatke vremena
koje prebirem po svojim mislima
neki prijaju, a neki traže da
otvorim širom oči
bolna sećanja me sad opominju
još pronalazim po telu ožiljke
rok mog trajanja polako ističe
ni ne pomišljam da rane previjem
jer tako brže učim
bol opominje da ne zaboravim
posle svega sam
prazna ljuštura
čija molitva
je izbledela
Tvrđava
ne znam da li je ponoć
ne znam da li je dan
ne sećam se ni svoga imena
čujem kako me zove
čujem poslednji put
tamni oblaci sve će prekriti
više neću da čekam
vidim put koji znam
vidim put koji nikud ne vodi
sa druge strane je neko
sa druge strane sam ja
i senka koja me obavija
gradim za spas bedeme za
tvrđavu satkanu od tuđih snova
nemoćan sam da svoje dam
jer ništa ne nudim sem noćnih mora
još pomislim da
sve može biti isto kao nekada
još verujem da
na kraju ostajemo samo ti i ja
nema više bežanja
nemo prihvatam
staklenoga pogleda
svoje drugo ja
da li je kraj
da li je kraj
znam da je kraj
da li je kraj
Pustinja
hodam pustinjom
beskrajnim ništavilom
noge su mi umorne
kraj se ni ne nazire
nigde nikoga
samo pustinja i ja
nemam drugog izbora
prećiću je kako znam
kako sam se našao u ovom bespuću
tu, na samom dnu
i zašto je tako teško sada pronaći svoj put
i vratiti se nazad
lako je da pomisliš
da nikada nećeš ići ovom stazom
misliš da se nekom drugom
dese takve stvari a ne tebi
kako? zašto? kako? zašto? kako? zašto? otkud ovde sasvim sam
kako? zašto? kako? zašto? kako? zašto? samo pustinja i ja
samo pustinja i ja
duh koji poznajem u meni menja se
trag koji vodi me sve vreme lažan je
znam da sve je zabluda
da nema povratka
da pustinja sam ja
da, pustinja.
Ledena
sumorna tišina
iza sebe ostavlja
buku koja večno
tvoje ime doziva
tvoje tajne čuvam
u sebi zarivene
duboko gde krijem
miris tvojih tragova
na tebe podseća
jedna od pesama
jer budi sećanja
sad znam
zašto je ledena
ne, ja nisam spreman
spreman na tvoj pogled
pogled tako dalek
dalek kao more
na tebe podseća
jedna od pesama
jer budi sećanja
sad znam
zašto je ledena
Nedelja
nedelja, divan dan
zubato sunce sija
odmoran, nasmejan
ustajem pun optimizma
jer danas je dan kad se menja sve
od sada će ići samo na bolje
kao da sam već
čuo sve te reči ranije
nije bitno sad –
haj´mo zato svi na glasanje
˝dobar dan građani˝,
dopire sa tv stanica
˝svaka čast drugima
ali vlast je meni najdraža;
možda baš tvoj glas sve rešava
daj mi ga da bih bio punih džepova˝
svanuće dan koji će sve promeniti
to će biti dan buđenja
isuviše sna otvorenih očiju
svaki nam je dan nedelja
i opet će biti kao i pre
ponoviće se sve što bilo je
i opet će biti kao do sad
završiće se kao što počinje
svanuće dan koji će sve promeniti
to će biti dan buđenja
isuviše sna otvorenih očiju
svaki nam je dan nedelja
Šuma
trčim šumom koja gori
velike daljine nižem
trčim iako ceo život žurim
svestan da nikud ne stižem
gubim tlo pod nogama
umor me savladava
na pola puta srećem nekog
ko je veoma sličan meni
kaže da ima nas još mnogo
duboko u šumi, iza nas
izlaz se ne nazire
prolaze nam godine
prolaze nam godine
izlaz se ne nazire
znam da sam veoma blizu
osećam u grudima
znam da sam veoma blizu
ili je to možda kraj
znam da sam veoma blizu
osećam u grudima
ili je to možda …
jesam li ja stvarno blizu
molitva me napušta
da li je to možda …
prolaze nam godine
izlaz se ne nazire
Praporci (sudnji dan)
čekam sudnji dan
nema skrivanja
vreme promiče
šta je bilo, bilo je
ja ne bojim se
neko već čeka me
smeh, plač, ljubav i strah
čekam sudnji dan
ja ti verujem
siguran sam da doći će dan
put koji ne poznajem
nije mi stran, jer vodiš me…
zvone praporci nošeni vetrom
miris tamjana okuplja senke
ravna linija mami mi osmeh
moja žrtva je poslednji korak
čekam sudnji dan
čekam sudnji dan
ja još čekam sudnji dan
čekam sudnji dan
čekam sudnji dan
čekam sudnji dan
sve što mogu je da čekam
da čekam sudnji dan
Namaarie
cenda, ilye tier undulave lumbule
uuma ma’ ten’ rashwe, ta tuluva a’ lle
elen sila lumenn omentielvo
amin khiluva lle a’ gurtha ar’ thar
quel kaima
yallume
tenna’ san’
namaarie
nae saian luume`
namaarie …
Kontakt
u smiraj dana
čekam nekog
koji ne voli
svoju senku
on mi vraća mladost
on mi vraća duh
on mi kaže da sam večan
i da čekam svojih pet minuta
kad on gazi jutrom
pucaju mi misli
jer on zna da su me sinoć
sve nove nade mimoišle
deluje mi kao neko
ko je bio srećan
ali usamljen mu je dah
kojeg mi kiše donose
daj mi ruku …
ja sam spreman …